Superlik

Kao što sam onomad spomenuo, Superman nije lik. Dodao sam, k tome, kako je on u stvari ikona, no u svrhu nadolazećeg posta, rado bih to malo elaborirao.
Superman je nedvojbeno naslovni junak i zvijezda svojih stripova, no začudno, u ovom ga slučaju to ne čini pravim, niti glavnim likom. Stvar je u tome da su stripovi, kao i filmovi, igrice, knjige, itd., tek novija iteracija prastare tradicije pripovjedanja koja je započela oralnim pričama. Utoliko, sve te tekovine dijele jednu veliku karakteristiku: to su iluzije. Ništa od onoga što sretnete u priči nije stvarno, to su tek nestalne riječi u zraku, pigment na zapaljivom papiru, titravo svijetlo na platnu. Čak i ako se priča odvija u stvarnom svijetu, čak i ako pripovijeda stvarni događaj, i dalje nije istinita jer je predstavljena kroz preferencije pripovjedača i filtrirana kroz predrasude publike.
Što je onda lik? Lik je element priče kojeg prepoznajemo da obnaša određenu funkciju u istoj, različitu od kronologije, mjesta radnje, pouke,... Život mu daje naše shvaćanje. Kako su se priče kroz povijest oblikovale prema mjerilu čovjeka, neke su tekovine postale uvriježene. U mnogo je navrata sastavljen popis tipova likova, a čak se i radnja - sudbina junaka priče - kristalizirala u jedan univerzalni oblik. Joseph Campbell je to prozvao herojskim putovanjem ili monomitom, te prema njemu "Heroj napušta svijet svakodnevnog i stupi u svijet čudesnog: sreće nadnaravne sile i ostvari odlučujuću pobjedu, te se iz te misteriozne pustolovine vrati sa moći da pomogne bližnjemu." Sada razmislite na sekundu o Supermanu i zapitajte se gdje je njegovo herojsko putovanje. Nema ga! Superman je na samom početku, u svoj prvi strip davne 1938. uletio u potpunosti oformljen što se tiče svjetonazora - nepogrešivo je znao što je dobro, a što je zlo, te se posvetio borbi protiv potonjeg. Da citiram:

Njegov je svijet od prvog dana čudesan, od prve stranice on ima moć pomoći bližnjemu.
Supermanove su pustolovine od samog početka funkcionirale kao poučne priče, no klasično otkrivenje u njima nije svanulo njemu - došlo bi nekom zlikovcu koji je uvidio kakvo je đubre bio cijelo vrijeme, te bi se potom zakleo promijeniti.
Evo za primjer Action Comics #2: podmukli proizvođač oružja želi započeti rat između Amerike i Europe ne bi li omastio brk, pa ga Superman odvede na bojište da posvjedoči grozotama rata. Reformiran, čovjek se prisegne promijeniti na bolje i ne griješiti više.

Superman nema popularni "character arc", on je oduvijek bio stamen i nepokolebiv u onome što predstavlja: čovjekoljublje. Svojom je prisutnošću i intervencijom omogućavao drugim likovima, pravim likovima, da se promijene i poprave. Utoliko Superman demonstrabilno ne odgovara ulozi glavnog lika, a prema meni niti lika općenito. On je cilj kojeg ostali likovi pokušavaju dostići. To mu je, uostalom, u imenu - Superman. U idealnom svijetu, čovjek pokušava postati bolji nego je bio. Postati superiorniji samom sebi. Superman je put kojim likovi u tom svijetu kroče.