E, je li itko gledao Čarobnjaka iz Oza? Ja ne, ali sam gledao prequel. Kaj nije bila fora ona finta da su scene u Kanzasu za Dust Bowla snimljene u sepiji, a ostatak filma je ispunjen šarenim bojama jednom kada se radnja preseli u čarobnu zemlju Oz? Vješto izvedeno, hura za tehnikolor!
Yo, peeps, sjećate se Vrane? Sjećate se kak je cijeli film ispran i siv, gotovo crno-bijel, osim odjeka prošlosti koji su prikazani u bljeskovima jarkih boja i brzih rezova da publici dočaraju Ericov slomljeni um? Čovječe, taj redatelj fakat zna znanje!
Zašto filmovi to rade? To zvuči kao puno posla koji rezultira time da izvjesne scene u potpunosti odskaču od ostatka filma!
Drago mi je da si pitao, Zače Snydere! I k tome si još nabasao na pravi odgovor! Poanta je da te scene odskaču! Taj način pripovijedanja (sigurno ima ime koje zna neki student dramske akademije) služi tome da određene događaje u filmu prikaže kao drukčije. Otuđi ih. Daje gledatelju do znanja da nisu jednako stvarni ili na isti način stvarni kao ostatak filma. Evo još jedan primjer: se svi sjećate Kung Fu Pande? Film počinje tom tradicionalno animiranom scenom gdje moćni kung-fu mo-fo panda razbije cijelu krčmu punu bitangi! Ali ispostavi se da je u pitanju bio samo san, te se film nastavi, sada izveden suvremenom CGI animacijom. Kasnije u filmu, međutim, vidimo viziju prošlosti, scenu u kojoj naučimo da je Shifu osobno odgojio nepobjedivog Tai Lunga. Ta je scena - flashback - izvedena CGI animacijom. Zašto? Zašto obje nisu izvedene na jednak način?
Zato što je film vizualni medij, te kao takav način pripovijedanja ovisi gotovo isključivo o onome što vidimo.* Jer nam je dotični film jedino svjedočanstvo priče koju gledamo, nemamo drugih referentnih točki i voljni smo ono što vidimo na ekranu shvatiti stvarnim i istinitim (za svijet tog filma). No što ako priča iziskuje scenu koja nije stvarna? Možda nečiji san ili viziju budućnosti? Jednostavno, amatersko rješenje bi bilo da se riječ "SAN" pojavi na ekranu za trajanja te sekvence, no zašto ne iskoristiti elegantniju tehniku? Prikazati taj dio filma drukčije. Otuđiti ga. Učiniti da odskače.
Svrha tih dviju scena u Kung Fu Pandi nije ista. San se nije dogodio, služio je da naučimo nešto o liku pande Poa ali nije bio stvaran. U tu svrhu vizualno odskače od ostatka filma i svima je jasno o čem se radi. Flashback je istinit, odigrao se onako kako nam je predstavljen, te stoga izgleda dosljedno ostatku filma - izgleda stvarno.
Naravno, nisu svi filmovi isti i dobro da je tako. Ovakvom načinu pripovijedanja nema mjesta u, recimo, filmovima Davida Lyncha, čija je poanta da brišu granicu jave i sna.
Zašto sve to pričam? Zato što sam napokon pogledao Batman v "Superman", to najnovije djelo kulturalnog vandalizma iz WB-ove tvornice snova. Da, film je grozan, svaka pokuda koju ste čuli je istinita, svaki kritičar koji mu je stao u obranu je Zack Snyder sa lažnim brkovima; no umjesto da ponovim sva svoja predviđanja koja su se obistinila, fokusirao bih se na nešto što nisam mogao očekivati. Prijelomnu točku filma za mene, scenu koja me bacila u takav očaj da sam htio jecati.
Knightmare.
Film je do tada bio očekivano glup, no uvjerljivo nenaročit čak i za tu nezahvalnu kategoriju. Čekao sam scenu o kojoj su svi pričali, tu viziju zločestog "Supermana" koju Batman dobije kad zaspe za tipkovnicom. Kada se ista dogodila, film je tu komotno mogao završiti, više ga ništa nije moglo iskupiti.
Dakle radi se o gorespomenutom tipu scene, Batman ima proročki san-viziju-predskazanje-poruku iz budućnosti, dobije čarobni uvid u crnu sudbinu Zemlje ukoliko "Superman" popizdi. Vidi tu pustoš i propast, kosture nekadašnjih velegrada, znamenje kraja svijeta, pakleni oganj koji suklja u nebo. Čini se da je dio nekakvog pokreta otpora jer u svojem pustinjskom bunkeru čeka da mu neki NPC-ji isporuče hrgu kriptonita. Kadli avaj, kuku-lele, bila je to podmukla klopka! Unatoč maksimalno nasilnom otporu, Batmana zarobe i počašćeni smo tom scenom gdje je okovan sa svojim ljudima, te gleda dok "Superman" polako počne koračati prema njima. Publika s opravdanjem očekuje - bit će sranja!
A onda "Superman" ispali lasere iz zjenica i rastoči tu zavezanu ekipu.
Jedno deset sekundi gledamo kako "Superman" topi zarobljenike.
Ponovo su bila slomljena srca svih Supermanovih fanova.
Evo u čemu je problem: ništa od toga nije stvarno! "Superman" i Batman ne postoje, oni su izmišljeni likovi, to je izmišljena priča! Imamo samo samo svjedočanstvo filma kao zalog toga da bi neki segmenti te priče trebali biti "stvarniji" ili uvjerljiviji od drugih, no isti nam taj film svojom vizualnom prezentacijom, najjačim alatom koji ima, predstavlja zlog "Supermana" i "dobrog" "Supermana" na potpuno jednak način! Scenarij se do sutra može kleti da se ta gnjusna umorstva nisu zapravo dogodila, no na onoj iskonskoj, nesvjesnoj, "seeing-is-believing" razini, film to nikako ne pokazuje! U jeziku filma, ta je scena stvarna!
Zašto me ovo toliko muči? Ja nisam redatelj, koji mene boli kurac koliko je Snyder vješto odradio jednu scenu u svom filmu? Pogotovo obzirom da je Super-smaknuće bilo poanta prošlog nastavka?
Zato što je Super-krvnik u prošlom filmu utrnuo Zodov život barem pod neuvjerljivom izlikom spašavanja nevinih. Taj je kontekst dao za pravo glupanima koji krivo misle da im se film dopao da brane "Supermanove" postupke. Ali evo Batman v "Supermana" da to promjeni. Evo fokalne scene filma, opravdanja za centralni sukob, a njen krunski dragulj je prizor "Supermana" kako svojim užarenim laserskim pogledom mijenja agregatno stanje bespomoćnih zarobljenika, u Ultra HD IMAX 3D-u, da se cijeli svijet zgraža. To je scena koja će ostati zapečena u umove sve mladeži koja je pogledala taj film, te zlonamjerno krivo predstaviti Supermanov karakter cijeloj jednoj generaciji. Scena zbog koje se, vjerujem, nije samo meni digao želudac. Scena kojom DC opet kažnjava Supermanove fanove.
Fak. Konkretno ju, Zače Snydere.
* Da, da, glazba je neizostavan element, kao i Smell-O-Vision ako gledate film u Extreme Gold Class 4DX IMAX ljubavnom sjedalu. Malo se pravim drzak, no isti se efekt može postići i isključivo glazbom, tj. zvukom. Sjećate se The Artista? Scena noćne more? Lijepo izvedeno!
** Također, svjestan sam da je "To je bio samo san!" rasplet drevna holivudska tekovina, no bila je glupa od prvog dana kada su je počeli koristiti kao obranu od posljedica. Toliko demonstrabilno glupa, štoviše, da se finale Sumrak serijala tako odigralo, i toliko očito glupa da se i Lonely Island sprda s njome.***
*** K tome, u kontekstu priče to nije bio samo san nego vizija moguće budućnosti. Poanta koje je da je "Superman" iz ovog filma kadar progoriti te ljude kada bi postao još deprimiraniji nego što već je.
Nema komentara:
Objavi komentar