Looongsword

Duelista!

After:

Well done.

Before:

Medium rare.

Daughter of dragons

Čarobnuša

Daily Planet

Scena iz Adventures of Superman #10. Kak fora :)
Ali da ne stane sve na tome, evo linkova na neke duhovite stvari vezane manje ili više uz Supermana:
   Yahtzee (autor Zero Punctuationa) je napravio analizu naslovnice Action Comics #1.
   Screenjunkies su napravili čestit foršpan za Dawn of Justice.
   Ako je vjerovati ovom priopćenju za medije, pretvaranje Tonyja Starka u crnkinju je tek prvi korak u velikoj inkluzivnoj akciji.
   Svi mi linkaju video nekog lika koji si je uzeo za pravo na internetu kritizirati Dawn of Justice. Pozer!
   I za kraj, video nekog žgolje sa zanimljivom premisom: sve bi bilo bolje da Superman postane javno dobro. Meni je najzanimljiviji podatak da se to trebalo dogoditi 2013. ali je došlo do promjene zakona.

Superlik

Kao što sam onomad spomenuo, Superman nije lik. Dodao sam, k tome, kako je on u stvari ikona, no u svrhu nadolazećeg posta, rado bih to malo elaborirao.
Superman je nedvojbeno naslovni junak i zvijezda svojih stripova, no začudno, u ovom ga slučaju to ne čini pravim, niti glavnim likom. Stvar je u tome da su stripovi, kao i filmovi, igrice, knjige, itd., tek novija iteracija prastare tradicije pripovjedanja koja je započela oralnim pričama. Utoliko, sve te tekovine dijele jednu veliku karakteristiku: to su iluzije. Ništa od onoga što sretnete u priči nije stvarno, to su tek nestalne riječi u zraku, pigment na zapaljivom papiru, titravo svijetlo na platnu. Čak i ako se priča odvija u stvarnom svijetu, čak i ako pripovijeda stvarni događaj, i dalje nije istinita jer je predstavljena kroz preferencije pripovjedača i filtrirana kroz predrasude publike.
Što je onda lik? Lik je element priče kojeg prepoznajemo da obnaša određenu funkciju u istoj, različitu od kronologije, mjesta radnje, pouke,... Život mu daje naše shvaćanje. Kako su se priče kroz povijest oblikovale prema mjerilu čovjeka, neke su tekovine postale uvriježene. U mnogo je navrata sastavljen popis tipova likova, a čak se i radnja - sudbina junaka priče - kristalizirala u jedan univerzalni oblik. Joseph Campbell je to prozvao herojskim putovanjem ili monomitom, te prema njemu "Heroj napušta svijet svakodnevnog i stupi u svijet čudesnog: sreće nadnaravne sile i ostvari odlučujuću pobjedu, te se iz te misteriozne pustolovine vrati sa moći da pomogne bližnjemu." Sada razmislite na sekundu o Supermanu i zapitajte se gdje je njegovo herojsko putovanje. Nema ga! Superman je na samom početku, u svoj prvi strip davne 1938. uletio u potpunosti oformljen što se tiče svjetonazora - nepogrešivo je znao što je dobro, a što je zlo, te se posvetio borbi protiv potonjeg. Da citiram:

Njegov je svijet od prvog dana čudesan, od prve stranice on ima moć pomoći bližnjemu.
Supermanove su pustolovine od samog početka funkcionirale kao poučne priče, no klasično otkrivenje u njima nije svanulo njemu - došlo bi nekom zlikovcu koji je uvidio kakvo je đubre bio cijelo vrijeme, te bi se potom zakleo promijeniti.
Evo za primjer Action Comics #2: podmukli proizvođač oružja želi započeti rat između Amerike i Europe ne bi li omastio brk, pa ga Superman odvede na bojište da posvjedoči grozotama rata. Reformiran, čovjek se prisegne promijeniti na bolje i ne griješiti više.

Superman nema popularni "character arc", on je oduvijek bio stamen i nepokolebiv u onome što predstavlja: čovjekoljublje. Svojom je prisutnošću i intervencijom omogućavao drugim likovima, pravim likovima, da se promijene i poprave. Utoliko Superman demonstrabilno ne odgovara ulozi glavnog lika, a prema meni niti lika općenito. On je cilj kojeg ostali likovi pokušavaju dostići. To mu je, uostalom, u imenu - Superman. U idealnom svijetu, čovjek pokušava postati bolji nego je bio. Postati superiorniji samom sebi. Superman je put kojim likovi u tom svijetu kroče.

Oči širom zatvorene

Punisher.

Pozdrav Liko, Velebita diko!

Narudžba, te poklon nekom Ličaninu.

Đavolji odvjetnik

Drug koji je postao žrtva Dawn of Justicea i krivo misli da mu se svidio mi je, vidjevši nedavni osvrt na dotično nedjelo, poručio da prestanem biti kmečavi hejter. Lako je, tvrdi, kritizirati i cjepidlačiti film koji je bio totalno kewl akcijska tučnjava.
Jel ti misliš, tebra, da ja uživam u tome? Misliš da navijam da Superman filmovi budu sranje? Pa skoro sve bih im oprostio samo da se mogu derati na ulici da su najbolji! Na žalost, uratci Zacka Snydera nisu uspjeli zadovoljiti niti moje, vrlo niske kriterije, te se nema smisla pretvarati da nisu goleme hrpe dreka. Ne valja se libiti reći da je car gol.

A Batman v Superman je goli kurac.

Dosta mi je više i razmišljati o tim filmovima, uvijek se snuždim. Prisjetimo se radije onog prvog, koji je još uvijek savršen! Evo, nema dugo da je Bob Chipman napravio analizu toga kako je jeben!

Bull of Heaven

"I kick ass for the Lord!"

Supermanu ne treba modernizacija

Dajte pogledajte ovog papka s kojim se Superman rukuje:

Sramota. To je kadar iz stripa Animal Man #2, izdanog 1988. godine. Vjerovali ili ne, ovaj užas koji naslovni junak nosi je tada bio zadnji krik superjunačke mode. "Jakna i zaštitne naočale, buraz! Tako kewl!"
Kako je jedan kolumnist ukazao, Superman je, s druge strane, tada bio kritiziran zbog svojeg kostima, koji je bio prozvan zastarjelim i bezveznim. No gledajući taj kadar skoro trideset godina kasnije, Animal Man izgleda kao hrpa dreka, dok je Superman klasično ikoničan kao što je uvijek i bio.
Jasno da mu je kostim blentav, to je strip za djecu! Ali djecu svih uzrasta :)
Situacija je danas, međutim, nešto drugačija. Da, opet se referiram na Supermanove slavne "gaće". U novim stripovima ih je izgubio, te time lišio svijet pun amaterskih komičara budućih fora o tome kako ne zna da gaće idu ispod hlača. No ja bih postulirao da je novi kostim neusporedivo gluplji što se tiče materijala za porugu:

Radije bih da mi superjunak nosi gaće preko hlača, nego remen na trikou!
Naravno, ni to nije najnoviji kostim - čini se da se Superman toliko naviknuo na komfor gaća ispod hlača da ovih dana ide u akciju noseći jednodjelnu piđamu sa stopalima:

Šalu na stranu, nove odore su najmanji problem od toga što rade sa novim Supermanom, no osobno mi se nisu nikada sviđali ti hi-tech space age kostimi. Nekako mi je uvijek bilo drago vidjeti klasično odjelo jer sam volio zamišljati da nakon ozbiljnijih šora Clark ode svojoj staroj majci da mu ga pokrpa. Tko mu krpa ove plastične uniforme? Batman?

Nebeska karta

Da se ne zaluta.

Recenzija u slici: Batman v Superman

Kulturalni vandalizam!

Autopsija - Darkman v Superdark: Dark of Darkness

Jesi li gledao, dragi čitatelju, prvi dio zadnjeg dijela Harry Potter serijala? Postoji ta sekvenca u kojoj Hermiona priča nekakav čarobnjački mit o tri brata koji umru. Scena je, za razliku od ostatka filma, izvedena konpjutorski, nalik elegantnoj lutkarskoj predstavi. Izgleda ludo, preporučam!
E, je li itko gledao Čarobnjaka iz Oza? Ja ne, ali sam gledao prequel. Kaj nije bila fora ona finta da su scene u Kanzasu za Dust Bowla snimljene u sepiji, a ostatak filma je ispunjen šarenim bojama jednom kada se radnja preseli u čarobnu zemlju Oz? Vješto izvedeno, hura za tehnikolor!
Yo, peeps, sjećate se Vrane? Sjećate se kak je cijeli film ispran i siv, gotovo crno-bijel, osim odjeka prošlosti koji su prikazani u bljeskovima jarkih boja i brzih rezova da publici dočaraju Ericov slomljeni um? Čovječe, taj redatelj fakat zna znanje!
Zašto filmovi to rade? To zvuči kao puno posla koji rezultira time da izvjesne scene u potpunosti odskaču od ostatka filma!
Drago mi je da si pitao, Zače Snydere! I k tome si još nabasao na pravi odgovor! Poanta je da te scene odskaču! Taj način pripovijedanja (sigurno ima ime koje zna neki student dramske akademije) služi tome da određene događaje u filmu prikaže kao drukčije. Otuđi ih. Daje gledatelju do znanja da nisu jednako stvarni ili na isti način stvarni kao ostatak filma. Evo još jedan primjer: se svi sjećate Kung Fu Pande? Film počinje tom tradicionalno animiranom scenom gdje moćni kung-fu mo-fo panda razbije cijelu krčmu punu bitangi! Ali ispostavi se da je u pitanju bio samo san, te se film nastavi, sada izveden suvremenom CGI animacijom. Kasnije u filmu, međutim, vidimo viziju prošlosti, scenu u kojoj naučimo da je Shifu osobno odgojio nepobjedivog Tai Lunga. Ta je scena - flashback - izvedena CGI animacijom. Zašto? Zašto obje nisu izvedene na jednak način?
Zato što je film vizualni medij, te kao takav način pripovijedanja ovisi gotovo isključivo o onome što vidimo.* Jer nam je dotični film jedino svjedočanstvo priče koju gledamo, nemamo drugih referentnih točki i voljni smo ono što vidimo na ekranu shvatiti stvarnim i istinitim (za svijet tog filma). No što ako priča iziskuje scenu koja nije stvarna? Možda nečiji san ili viziju budućnosti? Jednostavno, amatersko rješenje bi bilo da se riječ "SAN" pojavi na ekranu za trajanja te sekvence, no zašto ne iskoristiti elegantniju tehniku? Prikazati taj dio filma drukčije. Otuđiti ga. Učiniti da odskače.
Svrha tih dviju scena u Kung Fu Pandi nije ista. San se nije dogodio, služio je da naučimo nešto o liku pande Poa ali nije bio stvaran. U tu svrhu vizualno odskače od ostatka filma i svima je jasno o čem se radi. Flashback je istinit, odigrao se onako kako nam je predstavljen, te stoga izgleda dosljedno ostatku filma - izgleda stvarno.
Naravno, nisu svi filmovi isti i dobro da je tako. Ovakvom načinu pripovijedanja nema mjesta u, recimo, filmovima Davida Lyncha, čija je poanta da brišu granicu jave i sna.
Zašto sve to pričam? Zato što sam napokon pogledao Batman v "Superman", to najnovije djelo kulturalnog vandalizma iz WB-ove tvornice snova. Da, film je grozan, svaka pokuda koju ste čuli je istinita, svaki kritičar koji mu je stao u obranu je Zack Snyder sa lažnim brkovima; no umjesto da ponovim sva svoja predviđanja koja su se obistinila, fokusirao bih se na nešto što nisam mogao očekivati. Prijelomnu točku filma za mene, scenu koja me bacila u takav očaj da sam htio jecati.
Knightmare.
Film je do tada bio očekivano glup, no uvjerljivo nenaročit čak i za tu nezahvalnu kategoriju. Čekao sam scenu o kojoj su svi pričali, tu viziju zločestog "Supermana" koju Batman dobije kad zaspe za tipkovnicom. Kada se ista dogodila, film je tu komotno mogao završiti, više ga ništa nije moglo iskupiti.
Dakle radi se o gorespomenutom tipu scene, Batman ima proročki san-viziju-predskazanje-poruku iz budućnosti, dobije čarobni uvid u crnu sudbinu Zemlje ukoliko "Superman" popizdi. Vidi tu pustoš i propast, kosture nekadašnjih velegrada, znamenje kraja svijeta, pakleni oganj koji suklja u nebo. Čini se da je dio nekakvog pokreta otpora jer u svojem pustinjskom bunkeru čeka da mu neki NPC-ji isporuče hrgu kriptonita. Kadli avaj, kuku-lele, bila je to podmukla klopka! Unatoč maksimalno nasilnom otporu, Batmana zarobe i počašćeni smo tom scenom gdje je okovan sa svojim ljudima, te gleda dok "Superman" polako počne koračati prema njima. Publika s opravdanjem očekuje - bit će sranja!
A onda "Superman" ispali lasere iz zjenica i rastoči tu zavezanu ekipu.
Jedno deset sekundi gledamo kako "Superman" topi zarobljenike.
Ponovo su bila slomljena srca svih Supermanovih fanova.

"Pa u čemu je problem?", pitaš, Zače Snydere. "To je bio samo san**, nije bilo stvarno!"
Evo u čemu je problem: ništa od toga nije stvarno! "Superman" i Batman ne postoje, oni su izmišljeni likovi, to je izmišljena priča! Imamo samo samo svjedočanstvo filma kao zalog toga da bi neki segmenti te priče trebali biti "stvarniji" ili uvjerljiviji od drugih, no isti nam taj film svojom vizualnom prezentacijom, najjačim alatom koji ima, predstavlja zlog "Supermana" i "dobrog" "Supermana" na potpuno jednak način! Scenarij se do sutra može kleti da se ta gnjusna umorstva nisu zapravo dogodila, no na onoj iskonskoj, nesvjesnoj, "seeing-is-believing" razini, film to nikako ne pokazuje! U jeziku filma, ta je scena stvarna!
Zašto me ovo toliko muči? Ja nisam redatelj, koji mene boli kurac koliko je Snyder vješto odradio jednu scenu u svom filmu? Pogotovo obzirom da je Super-smaknuće bilo poanta prošlog nastavka?
Zato što je Super-krvnik u prošlom filmu utrnuo Zodov život barem pod neuvjerljivom izlikom spašavanja nevinih. Taj je kontekst dao za pravo glupanima koji krivo misle da im se film dopao da brane "Supermanove" postupke. Ali evo Batman v "Supermana" da to promjeni. Evo fokalne scene filma, opravdanja za centralni sukob, a njen krunski dragulj je prizor "Supermana" kako svojim užarenim laserskim pogledom mijenja agregatno stanje bespomoćnih zarobljenika, u Ultra HD IMAX 3D-u, da se cijeli svijet zgraža. To je scena koja će ostati zapečena u umove sve mladeži koja je pogledala taj film, te zlonamjerno krivo predstaviti Supermanov karakter cijeloj jednoj generaciji. Scena zbog koje se, vjerujem, nije samo meni digao želudac. Scena kojom DC opet kažnjava Supermanove fanove.
Fak. Konkretno ju, Zače Snydere.

* Da, da, glazba je neizostavan element, kao i Smell-O-Vision ako gledate film u Extreme Gold Class 4DX IMAX ljubavnom sjedalu. Malo se pravim drzak, no isti se efekt može postići i isključivo glazbom, tj. zvukom. Sjećate se The Artista? Scena noćne more? Lijepo izvedeno!
** Također, svjestan sam da je "To je bio samo san!" rasplet drevna holivudska tekovina, no bila je glupa od prvog dana kada su je počeli koristiti kao obranu od posljedica. Toliko demonstrabilno glupa, štoviše, da se finale Sumrak serijala tako odigralo, i toliko očito glupa da se i Lonely Island sprda s njome.***
*** K tome, u kontekstu priče to nije bio samo san nego vizija moguće budućnosti. Poanta koje je da je "Superman" iz ovog filma kadar progoriti te ljude kada bi postao još deprimiraniji nego što već je.