Đavolji odvjetnik

Drug koji je postao žrtva Dawn of Justicea i krivo misli da mu se svidio mi je, vidjevši nedavni osvrt na dotično nedjelo, poručio da prestanem biti kmečavi hejter. Lako je, tvrdi, kritizirati i cjepidlačiti film koji je bio totalno kewl akcijska tučnjava.
Jel ti misliš, tebra, da ja uživam u tome? Misliš da navijam da Superman filmovi budu sranje? Pa skoro sve bih im oprostio samo da se mogu derati na ulici da su najbolji! Na žalost, uratci Zacka Snydera nisu uspjeli zadovoljiti niti moje, vrlo niske kriterije, te se nema smisla pretvarati da nisu goleme hrpe dreka. Ne valja se libiti reći da je car gol.

A Batman v Superman je goli kurac.

Dosta mi je više i razmišljati o tim filmovima, uvijek se snuždim. Prisjetimo se radije onog prvog, koji je još uvijek savršen! Evo, nema dugo da je Bob Chipman napravio analizu toga kako je jeben!

Bull of Heaven

"I kick ass for the Lord!"

Supermanu ne treba modernizacija

Dajte pogledajte ovog papka s kojim se Superman rukuje:

Sramota. To je kadar iz stripa Animal Man #2, izdanog 1988. godine. Vjerovali ili ne, ovaj užas koji naslovni junak nosi je tada bio zadnji krik superjunačke mode. "Jakna i zaštitne naočale, buraz! Tako kewl!"
Kako je jedan kolumnist ukazao, Superman je, s druge strane, tada bio kritiziran zbog svojeg kostima, koji je bio prozvan zastarjelim i bezveznim. No gledajući taj kadar skoro trideset godina kasnije, Animal Man izgleda kao hrpa dreka, dok je Superman klasično ikoničan kao što je uvijek i bio.
Jasno da mu je kostim blentav, to je strip za djecu! Ali djecu svih uzrasta :)
Situacija je danas, međutim, nešto drugačija. Da, opet se referiram na Supermanove slavne "gaće". U novim stripovima ih je izgubio, te time lišio svijet pun amaterskih komičara budućih fora o tome kako ne zna da gaće idu ispod hlača. No ja bih postulirao da je novi kostim neusporedivo gluplji što se tiče materijala za porugu:

Radije bih da mi superjunak nosi gaće preko hlača, nego remen na trikou!
Naravno, ni to nije najnoviji kostim - čini se da se Superman toliko naviknuo na komfor gaća ispod hlača da ovih dana ide u akciju noseći jednodjelnu piđamu sa stopalima:

Šalu na stranu, nove odore su najmanji problem od toga što rade sa novim Supermanom, no osobno mi se nisu nikada sviđali ti hi-tech space age kostimi. Nekako mi je uvijek bilo drago vidjeti klasično odjelo jer sam volio zamišljati da nakon ozbiljnijih šora Clark ode svojoj staroj majci da mu ga pokrpa. Tko mu krpa ove plastične uniforme? Batman?

Nebeska karta

Da se ne zaluta.

Recenzija u slici: Batman v Superman

Kulturalni vandalizam!

Autopsija - Darkman v Superdark: Dark of Darkness

Jesi li gledao, dragi čitatelju, prvi dio zadnjeg dijela Harry Potter serijala? Postoji ta sekvenca u kojoj Hermiona priča nekakav čarobnjački mit o tri brata koji umru. Scena je, za razliku od ostatka filma, izvedena konpjutorski, nalik elegantnoj lutkarskoj predstavi. Izgleda ludo, preporučam!
E, je li itko gledao Čarobnjaka iz Oza? Ja ne, ali sam gledao prequel. Kaj nije bila fora ona finta da su scene u Kanzasu za Dust Bowla snimljene u sepiji, a ostatak filma je ispunjen šarenim bojama jednom kada se radnja preseli u čarobnu zemlju Oz? Vješto izvedeno, hura za tehnikolor!
Yo, peeps, sjećate se Vrane? Sjećate se kak je cijeli film ispran i siv, gotovo crno-bijel, osim odjeka prošlosti koji su prikazani u bljeskovima jarkih boja i brzih rezova da publici dočaraju Ericov slomljeni um? Čovječe, taj redatelj fakat zna znanje!
Zašto filmovi to rade? To zvuči kao puno posla koji rezultira time da izvjesne scene u potpunosti odskaču od ostatka filma!
Drago mi je da si pitao, Zače Snydere! I k tome si još nabasao na pravi odgovor! Poanta je da te scene odskaču! Taj način pripovijedanja (sigurno ima ime koje zna neki student dramske akademije) služi tome da određene događaje u filmu prikaže kao drukčije. Otuđi ih. Daje gledatelju do znanja da nisu jednako stvarni ili na isti način stvarni kao ostatak filma. Evo još jedan primjer: se svi sjećate Kung Fu Pande? Film počinje tom tradicionalno animiranom scenom gdje moćni kung-fu mo-fo panda razbije cijelu krčmu punu bitangi! Ali ispostavi se da je u pitanju bio samo san, te se film nastavi, sada izveden suvremenom CGI animacijom. Kasnije u filmu, međutim, vidimo viziju prošlosti, scenu u kojoj naučimo da je Shifu osobno odgojio nepobjedivog Tai Lunga. Ta je scena - flashback - izvedena CGI animacijom. Zašto? Zašto obje nisu izvedene na jednak način?
Zato što je film vizualni medij, te kao takav način pripovijedanja ovisi gotovo isključivo o onome što vidimo.* Jer nam je dotični film jedino svjedočanstvo priče koju gledamo, nemamo drugih referentnih točki i voljni smo ono što vidimo na ekranu shvatiti stvarnim i istinitim (za svijet tog filma). No što ako priča iziskuje scenu koja nije stvarna? Možda nečiji san ili viziju budućnosti? Jednostavno, amatersko rješenje bi bilo da se riječ "SAN" pojavi na ekranu za trajanja te sekvence, no zašto ne iskoristiti elegantniju tehniku? Prikazati taj dio filma drukčije. Otuđiti ga. Učiniti da odskače.
Svrha tih dviju scena u Kung Fu Pandi nije ista. San se nije dogodio, služio je da naučimo nešto o liku pande Poa ali nije bio stvaran. U tu svrhu vizualno odskače od ostatka filma i svima je jasno o čem se radi. Flashback je istinit, odigrao se onako kako nam je predstavljen, te stoga izgleda dosljedno ostatku filma - izgleda stvarno.
Naravno, nisu svi filmovi isti i dobro da je tako. Ovakvom načinu pripovijedanja nema mjesta u, recimo, filmovima Davida Lyncha, čija je poanta da brišu granicu jave i sna.
Zašto sve to pričam? Zato što sam napokon pogledao Batman v "Superman", to najnovije djelo kulturalnog vandalizma iz WB-ove tvornice snova. Da, film je grozan, svaka pokuda koju ste čuli je istinita, svaki kritičar koji mu je stao u obranu je Zack Snyder sa lažnim brkovima; no umjesto da ponovim sva svoja predviđanja koja su se obistinila, fokusirao bih se na nešto što nisam mogao očekivati. Prijelomnu točku filma za mene, scenu koja me bacila u takav očaj da sam htio jecati.
Knightmare.
Film je do tada bio očekivano glup, no uvjerljivo nenaročit čak i za tu nezahvalnu kategoriju. Čekao sam scenu o kojoj su svi pričali, tu viziju zločestog "Supermana" koju Batman dobije kad zaspe za tipkovnicom. Kada se ista dogodila, film je tu komotno mogao završiti, više ga ništa nije moglo iskupiti.
Dakle radi se o gorespomenutom tipu scene, Batman ima proročki san-viziju-predskazanje-poruku iz budućnosti, dobije čarobni uvid u crnu sudbinu Zemlje ukoliko "Superman" popizdi. Vidi tu pustoš i propast, kosture nekadašnjih velegrada, znamenje kraja svijeta, pakleni oganj koji suklja u nebo. Čini se da je dio nekakvog pokreta otpora jer u svojem pustinjskom bunkeru čeka da mu neki NPC-ji isporuče hrgu kriptonita. Kadli avaj, kuku-lele, bila je to podmukla klopka! Unatoč maksimalno nasilnom otporu, Batmana zarobe i počašćeni smo tom scenom gdje je okovan sa svojim ljudima, te gleda dok "Superman" polako počne koračati prema njima. Publika s opravdanjem očekuje - bit će sranja!
A onda "Superman" ispali lasere iz zjenica i rastoči tu zavezanu ekipu.
Jedno deset sekundi gledamo kako "Superman" topi zarobljenike.
Ponovo su bila slomljena srca svih Supermanovih fanova.

"Pa u čemu je problem?", pitaš, Zače Snydere. "To je bio samo san**, nije bilo stvarno!"
Evo u čemu je problem: ništa od toga nije stvarno! "Superman" i Batman ne postoje, oni su izmišljeni likovi, to je izmišljena priča! Imamo samo samo svjedočanstvo filma kao zalog toga da bi neki segmenti te priče trebali biti "stvarniji" ili uvjerljiviji od drugih, no isti nam taj film svojom vizualnom prezentacijom, najjačim alatom koji ima, predstavlja zlog "Supermana" i "dobrog" "Supermana" na potpuno jednak način! Scenarij se do sutra može kleti da se ta gnjusna umorstva nisu zapravo dogodila, no na onoj iskonskoj, nesvjesnoj, "seeing-is-believing" razini, film to nikako ne pokazuje! U jeziku filma, ta je scena stvarna!
Zašto me ovo toliko muči? Ja nisam redatelj, koji mene boli kurac koliko je Snyder vješto odradio jednu scenu u svom filmu? Pogotovo obzirom da je Super-smaknuće bilo poanta prošlog nastavka?
Zato što je Super-krvnik u prošlom filmu utrnuo Zodov život barem pod neuvjerljivom izlikom spašavanja nevinih. Taj je kontekst dao za pravo glupanima koji krivo misle da im se film dopao da brane "Supermanove" postupke. Ali evo Batman v "Supermana" da to promjeni. Evo fokalne scene filma, opravdanja za centralni sukob, a njen krunski dragulj je prizor "Supermana" kako svojim užarenim laserskim pogledom mijenja agregatno stanje bespomoćnih zarobljenika, u Ultra HD IMAX 3D-u, da se cijeli svijet zgraža. To je scena koja će ostati zapečena u umove sve mladeži koja je pogledala taj film, te zlonamjerno krivo predstaviti Supermanov karakter cijeloj jednoj generaciji. Scena zbog koje se, vjerujem, nije samo meni digao želudac. Scena kojom DC opet kažnjava Supermanove fanove.
Fak. Konkretno ju, Zače Snydere.

* Da, da, glazba je neizostavan element, kao i Smell-O-Vision ako gledate film u Extreme Gold Class 4DX IMAX ljubavnom sjedalu. Malo se pravim drzak, no isti se efekt može postići i isključivo glazbom, tj. zvukom. Sjećate se The Artista? Scena noćne more? Lijepo izvedeno!
** Također, svjestan sam da je "To je bio samo san!" rasplet drevna holivudska tekovina, no bila je glupa od prvog dana kada su je počeli koristiti kao obranu od posljedica. Toliko demonstrabilno glupa, štoviše, da se finale Sumrak serijala tako odigralo, i toliko očito glupa da se i Lonely Island sprda s njome.***
*** K tome, u kontekstu priče to nije bio samo san nego vizija moguće budućnosti. Poanta koje je da je "Superman" iz ovog filma kadar progoriti te ljude kada bi postao još deprimiraniji nego što već je.

Bogovi Egipta, propaganda par excellence!

Dakle, čini se da sam jedini na svijetu stao u obranu tog revolucionarnog filma, Bogovi Egipta. Kritičari ga kude na račun toga što je glup, glasan i Amerikaniziran košmar od filma koji se može dopasti samo najnižem mogućem nazivniku publike. Iz nekog razloga ne vide da je to produkt veoma pomnog planiranja. Bogovi Egipta je djelo elegantne i plemenite propagande. Pogledajmo zajedno kako je to ostvareno, no imajte na umu da slijede SPOJLERI!
Ako ste vidjeli trailer, u načelu znate što čovjek može očekivati od ovakvog filma: čarobne Transformerse, kompjutorske grozote koje se dva sata šoraju dok si glupani guraju kokice u facu. Film, zapravo, ta očekivanja ispuni i nadmaši: robotski bogovi, goleme zmijurine koje rigaju vatru, kozmički demoni, svijet mrtvih, sfinge, klopke, čudovišta, vradžbine i romansa; ovaj film ima sve! Kao proizvod za masovnu potrošnju, film je hvalevrijedno odradio svoj posao.
Ali postoji izreka u Hollywoodu, koja glasi: "If the scene is about what the scene is about, you're in deep shit."
To znači da ono što jedan zanatski posao izdigne u taj prestižni status umjetničkog djela jest dubina. Slojevitost. Supstanca. Dobri filmovi (i ne samo filmovi) uz radnju također pričaju o još nečemu. Sjećate se toga iz osnovne škole i teorije književnosti - pričam o temi.
Koja je onda tema Bogova Egipta? Na to će nam pitanje odgovoriti nimalo suptilan simbolizam filma, ali i vrijeme u kojem je napravljen. Svaka je umjetnost, na kraju krajeva, produkt svoga vremena - čak i ona koja postane bezvremensko remek-djelo.
Daklem, u filmu se radi o tome kako na tron Egipta zasjedne bog Set - dvolični hvalisavac koji drži bogatstvo mjerilom čovjeka, prezire siromašne, te u neko doba na plećima potlačenih izgradi golemi toranj. Tvrdi da će Egipat opet učiniti velikim, no njegova vladavina postane nemilosrdna oligarhija u kojoj je zagrobni život pravo samo bogatih. Lovatori obožavaju njegov režim.
Među potlačenim normovima su i dvoje običnih ljudi, Bek i Zaya. Zaya je velika pobornica boga Horusa, i drži da ih on može osloboditi tog govnara Seta. Bek je apolitičan, te drži da su svi bogovi govnari kojima nije stalo do puka. No kada Zaya pogine, te momak vidi kakvo je sranje živjeti u takvoj plutokraciji, Bek pristane preko kurca pomoći Horusu da se potuče sa Setom, pod uvjetom da ovaj oživi njegovu svježe mrtvu djevojku.
Spomenuti Horus je, s druge strane, tek uz potporu običnog čovjeka Beka spreman razbiti pičku toj pičci Setu! Naoruža se čarobnim artefaktima i božanskim saveznicima, mogli bismo reći kabinetom: jednim turbo lumenom planerom, te jednom osjećajnom menadžericom za odnose s javnošću. Potom napravi juriš na Setovu piramidu, te promptno bude poražen jer Bek otkrije da je Horusovo predizborno obećanje bilo lažno, te mu uskrati svoju podršku. Tek kada pomoću magije porazgovara sa mrtvom Zayom, te čuje njen govor kako Horus nije savršen ali može biti dobar vođa, Bek ipak odluči dati Horusu još jednu šansu.
U konačnom obračunu, međutim, Set opet nadvlada tog osvetoljubivog, svojeglavog Horusa. Tek kada se u trenutku sudbine ovaj ne odrekne svojih hirova i sebičnih težnji za odmazdom, te posveti onome što mu je prava zadaća - zaštita svojeg naroda - ponovo mu se vrati cijelokupna snaga božanskih moći, te on ipak razbije pičku toj pičci. Kao šećer na kraju, glavni Setov pristaša tokom zadnje šore dozna da je i njemu odsječen ulaz u život vječni jer bog kojem je odlučio dati svoj glas ne mari za nikoga osim za sebe. Horus proglasi Egipatsko kraljevstvo meritokracijom u kojoj se zagrobni život zaslužuje dobrim djelima. Zaključuje to riječima: "What we do, how we act in this life matters!"
Dakle iz toga je upravo sumnjivo lako iščitati neke aktualne teme. Kako ja to vidim, film upozorava na opasnosti Trumpove kandidature, jer bi njegova pobjeda pretvorila SAD u oligarhijsku moru. Urshu, Setov bogati arhitekt, je predstavnik klase ljudi koji bi profitirali time, jedini kojima bi zagrobni život (ovdje simbol općenitog blagostanja) bio dostupan. Lik Horusa, s druge strane, do kraja filma postane simbol realnog političara kakvog bi birači trebali zahtjevati - nesavršen, ali u konačnici čovjek koji želi stupiti u Ovalni ured iz želje da bude sluga naroda, ne iz vlastitih sebičnih ambicija. Zaya je birač koji vjeruje u izborni proces i demokraciju - otvoreno staje iza kandidata u kojeg vjeruje, te mu je čak voljna oprostiti kada podbaci. Bek je apolitični pesimist koji ne glasa, te se potom žali da se ništa nije promijenilo novim izborima. Film potiče na otpor prema Trumpu i poziva na aktivnije uključenje u ovu vrlo kontroverznu predsjeničku utrku, te radi to veoma subverzivno - kroz medij glupog akcijskog spektakla, žanra koji masovno privlači debele imbecile iz Trumpovog tabora. Dok si oni trpaju kokice u ždrijelo, film ih bombardira nimalo suptilnim vizijama života u Trumpovoj Americi, te ih dresira da potraže drugu opciju. Bombastična akcija dopušta tim nimalo suptilnim porukama da ostanu u drugom planu, a ipak budu dovoljno jasne da ih glupani registriraju.
Dakle kritičari su u pravu kada kažu da su Bogovi Egipta glup, glasan i Amerikaniziran košmar od filma koji se može dopasti samo najnižem mogućem nazivniku publike. Jedino što ne kuže da je u tome poanta. Ako Trump ne bude izabran za idućeg američkog predsjednika, to će biti isključivo zahvaljujući ovom filmu!
Mislite da je kontroverzno pitanje manjka egipatskih glumaca u ovom filmu bilo stvar previda? John Q. Public iz Alabame ne bi išao gledati film pun smeđih ljudi. Ali ići će gledati film sa likom iz Game of Thronesa.
Za kraj bih dodao da Bogovi Egipta također apsolutno funkcioniraju kao film čak i ako odbijete išta naučiti. Šore su fora, radnja je koherentna i dosljedna, likovi su arhetipni i solidni, a priča završava elegantno - svi likovi koji nešto nauče i tokom filma se promijene izađu kao pobjednici, a jedino Set i bogataš Urshu odbiju išta naučiti i budu poraženi. Dizajn je grandiozan i na momente impresivan, pogotovo scene sa Raovom lađom, te film izgleda veoma naročito i svojstveno, nenalik ijednom drugom kojega se mogu sjetiti.
Ali ja volim zlatnu boju, tako da sam možda jedino po pitanju ovog zadnjeg subjektivan :)

ADENDUM: OK, lijepo je znati da nisam jedini na svijetu koji je skužio o čemu je riječ - dvojica smo! :P

Šega & Šmokljani

Nije tajna da volim crtati D&D brije, no jeste li znali da nisam jedini? Istina je, ima nas! Neki te crteže čak povežu i u stripove! Evo nekih meni dragih:

Order of the Stick je odličan. Pripovjeda tu veliku, epsku pustolovinu, a humor ubacuje pomoću D&D klišeja. Za razliku od ostalih ovdje, ne radi se o vizualnoj reprezentaciji teoretske kampanje koju netko igra, već o fantasy priči koja baca RPG fore na svoj račun. Dosljedno uzbudljiv, dosljedno duhovit i dosljedno izvodi studije likova toliko inteligentne i pronicljive da ih trebate pročitati da povjerujete (Miko/Therkla/Tarquin). Nezaobilazno!

DM of the Rings je završio prije nekog vremena, no nije ništa manje urnebesan zbog toga. Uzima kadrove iz filmske trilogije Gospodar prstenova, te pripovjeda priču iste kao D&D kampanju koju nesposobni DM vodi nezainteresiranim igračima. Također je inspirirao i...

And now for something completely the same! Darths & Droids je web strip inspiriran gorespomenutim DM of the Ringsom, koji pomoću istog formata obrađuje Star Wars heksalogiju. Tvorci su si, štoviše, dali zadatak da pomoću raspoloživih kadrova ispričaju drastično drukčiju priču. Stvar je fora, a kontinuirani geg iz pedesetog nastavka je postao toliko slojevito meta da bi se Nolanu zavrtilo u glavi. Jedan od autora je također odgovoran i za...

O Irregular Webcomic!-u sam već pričao i vrijedi ponoviti: jebački je! Obrađuje različite teme, od kojih Space i Fantasy pripovjeda u kontekstu tabletop RPG-a, pri čemu se minijature PC-ja redovito prepiru sa GM-om. Također je foto-strip. Od svih ovdje navedenih, mislim da za ovaj strip najviše o čitateljevom ukusu ovisi hoće li mu se svidjeti. Bacite oko, kaj da vam kažem!

Steve Lichman je u neko doba prestao biti webstrip i postao strip-strip, no prvih šezdeset stranica se i dalje može pročitati na internetu, te su i dalje smiješne. Priča o čudovištima iz tamnice, kewl je.

Your D&D Stories je relativno recentni projekt, u sklopu kojeg autor ilustrira dogodovštine koje su čitatelji doživjeli tokom svojih sessiona. Forica je!

I za kraj, Oglaf! Nije D&D ali je fantasy, duhovit, te obično veoma NSFW. Ne čitati na poslu ali definitivno čitati!

Novi najdraži lik

Puši kurac, Sam!

Mural

Moj doprinos oslikavanju novogradiščanske Ljetne pozornice. Džš!

Halo, halo! Ovdje Radio Zagreb!

Moj rad izložen u Škrabatoriju u sklopu akcije i izložbe povodom dvjesto godina zagrebačkog radija.
Bling-bling!

Minijatura

Moj rad na Međunarodnoj izložbi minijatura na Kursalonu. Brijem da motiv neće iznenaditi nikog :P

Civil War

Prije nekog sam vremena izrazio nadu da će treći Kapetan Amerika film biti dobar, između ostalog i zato da održi lekciju DC/WB plebejcima. Toliko sam htio da valja, da sam zaključio da ću biti sretan čisto ako film ne ispadne totalno govno. Pa, dobre vijesti: Civil War valja! Daleko je od totalnog govna! Kapetan Amerika sada ima trilogiju filmova koja za glavnu temu ima to da iz moralnog autoriteta proizlazi i obični autoritet - kad te Kapetan zove, čak i u opasnost, odazoveš se. Jer činiš pravu stvar. Svi fanovi mogu odahnuti. Film se može pohvaliti odraslim temama, nevjerojatnom akcijom, sjajnim zlikovcem,...

Ali.

Kažu ljudi "U dobrog konja stotinu mana, u lošeg samo jedna." Što više razmišljam o njemu, sve mi se više čini da je Civil War najslabiji film iz trilogije. Razlog zašto dolazi odmah nakon što Vas upozorim da slijede SPOJLERI: slijede SPOJLERI.
Evo razlog zašto: Civil War je pola filma. Da bolje objasnim, dotaknuo bih se stripa kojim je Civil War inspiriran, a to je Civil War. Raison d'être u njemu je incident koji se dogodio dok su neki D-listeri snimali superjunački reality show, a pri čemu je izginulo tristotinjak djece. Američka vlada donese zakon kojim se svi superjunaci moraju registrirati i nadležnima povjeriti svoj tajni identitet. Tony Stark odmah postane glavni pokrovitelj tog zakona jer je to bilo prije filmova, kada je Iron Man još bio poslušnik vlade, te buržoazijski, 1% smrad. Kapetan Amerika se cijeloj protuustavnoj raboti vokalno usprotivi, te stvar uskoro eskalira kada Stark i SHIELD zajedno počnu hapsiti superjunake koji ne žele žrtvovati suštinske slobode za malo privremene sigurnosti. Svi su heroji primorani odabrati stranu, te krene otvoreni sukob u kojem bespoštedno nasilje nikoga ne ostavi nepošteđenog - pogotovo (ponovo) nedužne civile. Uvidjevši to, Kapetan Amerika se preda i time borba završi. Iron Man je pobjedio. Tony Stark je dobio sve što je htio. Samo, dogodi se još jedna stvar:

Uhapšenog Kapetana usmrti podmukli snajperist. Tko i zašto sada nije bitno, važno je da je na koncu balade i Tony naučio izvjesne lekcije:

Moćno. Volim takve priče, gdje nitko ne pobjedi i svi završe mizerni (iako, Civil War nije Casablanca). No bez obzira volite li i Vi takve priče, te smatrate li da je strip bolji ili gori od filma, poanta je u tome da je ovo bez sumnje kraj. Piše "The End." Ova je priča tu završila. Civil War film ne završi. Ništa se ne razriješi. A kao finale trilogije, to je problem. Funkcionira više kao epizoda serije: Kapetan u filmu spasi prijatelje i onda ode u Wakandu. Priča insinuira da ima novi tim odmetnutih superjunaka, obzirom da je Wakanda jedino nalazište vibraniuma je lako moguće da ima i novi štit, te Steve k tome svojim riječima gledatelju poruči da nastavlja šutirati dupad. To nije finale, to je foršpan za nove pustolovine umjetnika ranije znanog kao Kapetan Amerika. U trećim Avengersima će se nedvojbeno svi opet skupiti da brane svijet, te samo kratko spomenuti da su se tukli zadnji put kad su se vidjeli. Ali ništa se iz ovog filma nije odigralo do kraja! Odnos Stevea i Tonyja nije riješen, Winter Soldier je i dalje nestabilan, ne znamo koja je na kraju presuda za Wandu, ne doznamo je li Crna udovica u zatvoru ili na slobodi, Zemov plan nije gotov... Jedini koji je dobio cjelovitu priču o filmu navodno o Kapetanu Americi je Black Panther. Svi ostali mogu opet odigrati iste uloge u identičnom filmu.
Zašto je sve to bitno? Zato što slabi strukturu Captain America trilogije kao samostalnih filmova time što ih pretvara u najavu za treće Avengerse. Iron Man ima cjelovitu priču od tri filma, od kojih je trojka (unatoč tome što je ekstra sranje s karamelom) neosporivo finale. Njegove daljnje pustolovine u Avengersima su adendum toj priči. Kapetan je ovim filmom lišen toga.
Kako se meni čini, Marvel je mogao neke stvari izvesti drukčije da to izbjegne. Za početak, UN se ljuti oko ničega - cijelo čovječanstvo bi izginulo da Avengersi nisu stali u njegovu obranu. Valjalo bi napraviti bolji povod za te sporne restriktivne mjere. Tony je trebao biti zlikovac, Zema su trebali čuvati za neki drugi film. Spider-mana isto - scena njegovog vrbovanja je bila zabavna, no razbila je tok priče kao slon u staklani. Kapetan je trebao izginuti - herojska žrtva na liniji dužnosti je prikladna za arcivojnika, te bi posljedice Civil Wara na daljnje filmove bile dramatičnije: Tony prekasno uvidi svoje greške, te je primoran ostati na čelu Avengersa kojima se više nitko ne želi pridružiti jer je taj lik odgovoran za smrt Kapetana Amerike. Kada iduće sranje dođe, morao bi iskati i dopuštenje od UN-a da djeluje, kao i očajnički moliti za pomoć sve superjunake koje je svojim djelima otuđio.
Eto, čuo si, Marvele! Zovi ljude natrag u studio, snimaj iz početka! Znam da imaš love, ne seri! Ili snimi drugi dio trećeg filma, kak je danas popularno: Captain America III, Part Deux: Civil More.

Ali istinabog, lijepo si pokazao Batmanu protiv Supermana i Snyderu protiv dobrog ukusa :)

Obavijest!

Ove subote! 7.5.! Dan otvorenih vrata Akademije likovnih umjetnosti! Jabukovac 10! Humanitarna izložba! Radionice! Umjetnost! Pivo! The Jumpin' Jiggawatts! Dođite!

Plemenitaš

Sigfried Imperius!