srijeda, 6. siječnja 2016.

The Artist Formerly Known as Little Prince

Ljetos sam naširoko pisao o Malom princu, potaknut najnovijom adaptacijom te mnogima drage knjige. Izrazio sam zabrinutost oko iste, iz razloga što se činilo da su izvornu pripovjetku stavili usred nove okvirne priče o djevojčici koju stroga majka tjera da puno uči. Čak sam pokušao pogoditi razlog zašto je ta nova priča izvještačena, te me moja nagađanja nisu učinila ništa manje skeptičnim oko filma. Jučer sam ga napokon pogledao i ispostavilo se da sam bio u krivu. Ovdje je riječ o nečemu što nisam predvidio - nisu napravili adaptaciju, već su si dali za pravo izmisliti nastavak.
Zapravo mi je sada pomalo smiješno čitati predviđanja od prije nekoliko mjeseci. Pretpostavljao sam da je zaplet sa curicom možda bio izmišljen kako bi od tako kratke novele mogli napraviti dugometražni film. Zapravo se dogodilo upravo suprotno: brojne epizode iz knjige su u potpunosti izbačene. Netko je zaključio da je priča djevojčici toliko dobra da zaslužuje ne samo stajati rame uz rame onoj o malom princu, nego da je razumno skratiti izvornu kako bi nova dobila više vremena. Nije i nije. Film je košmar koji ne zna gdje mu je glava, a gdje rep.
Dakle da, radi se o djevojčici koja na majčinu inicijativu pokušava upisati prestižnu školu u kvartu gdje se netom doselila. U tu svrhu mora puno učiti, što joj nimalo ne olakšava novi susjed - šašavi stari pilot koji joj odvraća pozornost pričama o malom princu kojeg je davno sreo u pustinji. I tako, dok joj je majka na poslu, djevojčica počne potajno provoditi dane u kući tog čudnovatog starca kojeg se svi susjedi klone. Khm. To zvuči kao krajnje nezgodna stvar za prikazati normalnim u dječjem crtiću. Majka u jednom trenutku čak dozna da joj se kći druži sa nekim, no pretpostavi da je riječ o novoj prijateljici. Nalazim urnebesnim što se ta scena ne bi tako odigrala da su se držali knjige. Sjeća li se tko ovog odlomka iz četvrtog poglavlja?

"Kad [odraslima] pričate o nekom novom prijatelju, nikad vas neće zapitati o onom što je bitno. Nikad vam neće reći: «Kako mu glas zvuči? Koje su mu najdraže igre? Skuplja li leptire?» Umjesto toga pitaju: «Koliko mu je godina? Koliko ima braće? Koliko je težak? Koliko zarađuje njegov otac?»Tek tada smatraju da ga poznaju."

Lijepo odigrano, Exupery :)
U svakom slučaju, djevojčica tako krene dan za danom posjećivati starca koji se s njom igra i priča joj o malome princu. U tim se trenucima radnja prebacuje na naslovnog junaka, koji je na žalost izgubio status glavnog lika. Izvorna je priča srezana do te mjere da se verzija u filmu ne može nazvati ni natuknicama; to je kazalo! Ono malo scena što je ostalo u filmu su prisutne samo da bi odgovorni mogli staviti kvačicu, zadovoljni da je još jedan događaj iz knjige uvršten u film. Ali nema "mesa"; za hrpu scena je izbačen razlog iz kojeg postoje u knjizi, te one time postaju samima sebi svrha - ne uče nas ništa!
Također su prepričane krajnje nevješto. Princ se u jednom trenutku čak referira na nešto što se dogodilo u knjizi, no ne i u filmu. Također je nestalo svake suptilnosti, te pilot ispripovjeda sve što bismo iz dotičnih događaja sami trebali zaključiti ili usvojiti. Bitno je možda očima nevidljivo, no rado će nam istim nakrcati uši. Sve je to moglo poslužiti u svrhu toga da naprave film o djevojčici kojoj pripovjetka o malom princu preokrene život, no problem je u tome što je izvorna priča u potpunosti krivo predstavljena. Izbacili su u knjizi sveprisutan šovinizam, jasno, no potom su prionuli na mjenjanje svega što je ostalo. Pilot pripovjetku počinje sa tom izmišljotinom da je princ na svom planetu bio usamljen i priželjkivao prijatelja, samo da bi film na silu dodao simboliku tom oku neugodnom druženju starca i djevojčice. Potom cijelo vrijeme gledamo veličanje starčevog života poremećenog i neodgovornog klošara koji gomila smeće kao istinski način da se bude sretan, naspram organiziranog i dosadnog svijeta odraslih. To je antitetično onome što Mali princ propovjeda. Knjiga se bavi mnogim stvarima - misterijima ljubavi, opasnostima neznanja i važnosti duhovnog - no nikada nije promovirala infantilizam. Štoviše, sam mali princ je bio uredan i odgovoran za svoj dom. U devetom je poglavlju opisano da je prije odlaska sa planeta, kao i svakog dana, očistio vulkane i opljevio tlo od mladica baobaba. Nasmijao sam se na glas kada je starac u filmu za priču o malom princu ustanovio "Nobody understands it anyway!" Rugala se sova sjenici.
No, što sa cijelim onim biznizom o nastavku na knjigu kojeg sam natuknuo? Pa, sve što sam do sada spomenuo se odigra u prva dva čina. Potom majka sazna za starog perverznjaka, klinka završi u kazni, a djedica nedugo zatim na hitnoj. Da bi mu pomogla, djevojčica uskoči u njegov oronuli stari avion, odleti u svemir i potraži malog princa. Na nesreću, on je zapeo na groznom planetu odraslih čiji je monarh poslovni čovjek kojeg je na kratko sreo tokom svojih putovanja svemirom. Princ je tamo odrastao i zaboravio svoju ružu, te ga djevojčica mora podsjetiti na njegovo putovanje, pobjediti zlog biznismena, te pomoći sada velikom princu da se vrati na svoj asteroid. Tragično, kada stignu tamo, ruža je već uvenula. Na kraju se sa svitanjem sunca utješe da je bitno očima nevidljivo, te da će ona uvijek biti sa princom, kao što će starac uvijek biti sa curicom. Klinka se potom vrati na Zemlju, taman na vrijeme da posjeti djedicu u bolnici prije prvog dana škole.
Gornji paragraf nije bio zajebancija, to se fakat dogodi. Imam dojam da sam Vam na neku foru spojlao Star Wars!
S tehničke strane film također podbacuje. Likovi su stereotipni i industrijski cukreni, te ih ima daleko previše, čime izgubila simbolika i samotni ambijent pustinje koji prožima knjigu. Starom pilotu glas daje Jeff Bridges, no isti glas ostaje i u scenama kada je mlad. Zašto? Zvuči čudno. Mladi Jeff Bridges nije imao glas kao stogodišnjak, zašto nisu uzeli nekog drugog? Također, klinac kojeg su našli da daje glas malom princu ne može glumiti da si spasi glavu. Ovo je razlog zašto žene trebaju davati glas djeci u crtićima. Glazba je grozna, sve što su odbili staviti u Amélie je završilo ovdje. Kompjutorska animacija je nešto bolja ali je u potpunosti standardna i nenaročita. Film izgleda isto kao Monsters vs. Aliens, Mr. Peabody & Sherman ili Minionsi.
Malobrojni detalji zaslužuju pohvalu. Majkin veliki životni plan za klinkino obrazovanje je vješto iskorišten u metafori za maleni planet - njezin je cijeli svijet podređen toj tablici. Benicio del Toro daje glas zmiji i u toj ulozi rastura! Jeziv je! Rijetke scene gdje starac pripovjeda o malom princu su odrađene stop motion tehnikom i izgledaju čudesno! Animacija izgleda veoma osebujno, neke su scene postavljene prekrasno i upravo je grijeh da je takav trud i talent potraćen na ovaj film. Tko bi rekao da je takve gestikulacije i mimike moguće postići papirom? Odlično, neviđeno.
U konačnici, ovaj mi je film u potpunosti nerazumljiv. Pokušali su ispričati novu priču sa istom poukom nekontrolirno dodajući nove elemente u pripovjetku o malom princu. Ali cijelom filmu fali iskrenosti kakve bi se moglo naći u izvorniku da ga nisu zatrpali glupostima kroz tu konstrukciju priče u priči. Da citiram Antoinea de Saint-Exupéryja:

"Savršenstvo se ne postiže kada se više nema što dodati, već kada se više nema što oduzeti."

4 komentara:

Bob kaže...

Najbolji naslov posta ikad.

Mejo kaže...

Bilo je ili to ili "Mali O(+>" :)

Bob kaže...

Ba-dum, tsss! Take my wife, please!

Mejo kaže...

Klasik! :P