"Prelijevanje moga grimiznog krzna svjetluca u treperavoj tišini pustinjskog pijeska. Na nozdrve izdišem stravu pustoši zemaljske. Rigam kugu. Proždirem vojske zalutale u pustinji.
Pandže mi se šire u čaporke, poput svrdla, a zubi su naoštreni kao pila; moj neumorni rep načičkan je bodljama koje izbacujem lijevo-desno, naprijed-natrag. Čuvaj se!"
Flaubert, Kušnje svetog Antuna
Nema komentara:
Objavi komentar