1940. godine, časopis Look je Jerryju Siegelu i Joeu Shusteru, dvojcu koji je stvorio popularnog strip-junaka Supermana, postavio sljedeće pitanje: "Kako bi Superman okončao Drugi svjetski rat?" Sasvim prikladno, mladići su odgovorili u obliku stripa. Ovo je bio odgovor:
Superman je lik koji se kroz godine rafinirao i usavršavao ali je srž njegovog lika ostala nepromjenjena. Zato nije "razumljivo" da ikada ikoga ubije i zato Man of Steel nije film o Supermanu.
Dođavola, Zače Snydere, zašto ga ne voliš kao ja?!
* Za više informacija o ovoj epizodi, uključujući odgovor Nacista u službenom glasilu SS-a, kliknite ovdje.
24 komentara:
spojler alert!
naime mene dosta jebe i to kaj si nije spasil starog. to isto ne mogu prihvatit. trebali su to isto drukčije riješit.
nisam toliko in 'ko je kriv, al mislim da je više scenarist (goyer) od snajdera ( pritom ne branim snajdera, nedobog!)
ja sam tjedan nakon men of stil pogledo sve sa christopherom reevom da se oporavim. To je drukčiji pristup, ok, malo djetinjasto i sve, ali puno mi bolje leži mislim da dočarava supermena bolje od snajderovog.
inače superman 4 sam sad gledo prvi put. dno dna. trešeraj, al opet sam se zabavio. i reeve je glumčina bio.
eto tak...nisi sam, Mejo!
I to isto! Koliko čujem, Goyer se dobro snalazi u analima DC Comicsa pa razlog forsiranju smrti ćaće Kenta vjerojatno treba tražiti u onom Superman 2000 manifestu (https://sites.google.com/site/deepspacetransmissions/Resources/superman-2000-proposal) koji su složili Millar, Morrison, Peyer i Waid; i u kojem iznose stav da je smrt Jonathana Kenta ključan trenutak u Clarkovom oformljavanju u Supermana. Možda, ali ovdje je cijela stvar izvedena u najmanju ruku bljutavo ako ne i apsurdno. Opet se moram referirati na All-Star Superman gdje je ista stvar izvedena maestralno: Clark svog starog jednostavno nije mogao spasiti.
Mark Waid (jedan od kolaboratora na prijedlogu Superman 2000, pisac Superman: Birthrighta i Kingdom Comea) je, međutim, rekao da mu je ta scena bila odlična (http://thrillbent.com/blog/man-of-steel-since-you-asked/), tako da ne znam što ja mogu reći protiv takvog autoriteta. Osim da meni nije :P
Što se tiče Reeveovih Supermana, treći i četvrti su fakat treš remek-djela. Mislim da mi je najdraža scena ona kad u četvrtom filmu Superman upotrijebi svoju moć super-zidarstva na Kineskom zidu :)
--spoilers--
nisam još gledao film, ali koliko shvaćam - superman je morao brzo reagirati pod ultimatumom: ubij manijaka ili gledaj kako on ubija obitelj?
hitler i staljin nisu postavljali takav ultimatum u trenutku hapšenja, a i strip je nastao za neviniju publiku u nevinije vrijeme stripa
Moguće, međutim onda Man of Steel i dalje predstavlja krivi pristup onome što je već suvremeni mit. Može se pričati o revzionizmu do preksutra ali sumnjam da bi film o recimo Isusu kojeg glumi žena bio shvaćen kao ozbiljna adaptacija Novog zavjeta. Ovdje imamo slično takvo poigravanje sa ustoličenom ideologijom bez ikakvog razloga. Scenarij u kojem Superman mora počiniti nezamislivo jer je situacija bezizlazna je jednostavno pogrešan - ne postoji nerješiv problem za Supermana.
To je jedno od počela njegovog lika, on je Superman. Super-man. Nađe načina gdje drugi ne mogu, vine se u superego kada ostali utonu u id, vodi primjerom i služi ujedno kao cilj i put napretka. Superman bi nešto smislio.
...Možda bi zarobio Zoda pomoću moći super-zidarstva :P
on je najklasičniji primjer mary-sue lika na svijetu. savršen, nepogriješiv, raspolaže svim zamislivim moćima i ne postoji problem koji ne može riješiti snagom, sposobnostima ili intelektom. to je dosadan lik upravo jer je "savršen", odnosno super. imbalanced, overpowered lik nije zanimljiv jer nema stvarne prepreke. kako moralne, tako fizičke. ovdje mu je u filmu bila postavljena prepreka i on ju je prešao, a ne zaobišao (sa super-zidom).
po meni "bit supermana" ne bi trebala bit "ne ubij", to je batmanovo. on je smrtnik koji se bori protiv tame sa kodeksom koji mu ne dopušta da ga ta ista tama ne obuzme.
supermanova bit je više neka inspirativna idealistička. svojim djelima, nesebičnim akcijama inspirirati čovječanstvo da se uzdigne.
Ne bih se složio da je Superman Mary Sue, on je stariji od tog koncepta. Nastao je u doba popularizacije nove šund zabave, stripa, utjecan etabliranim šund herojima. Utoliko nije ništa manje savršen i nepokolebiv u svojim uvjerenjima nego Conan ili Tarzan ili Flash Gordon u njihovima. Svojim likom Superman evocira bezvremensku tradiciju mitoloških junaka poput Tezeja, Gilgameša, ili, konkretno u ovom slučaju, Isusa.
Superman je oduvijek bio kristološka alegorija, a tokom vremena je također postao i utjelovljenje i dekonstrukcija Nietzscheovog Übermenscha, po kojem je dobio i ime. Danas ga je lako otpisati kao krajnje jednostavnog lika ili Mary Sue ali on to doista nikada nije bio.
S tim na umu, doista razumijem tvoj stav jer sam ga i ja nekoć djelio. I ja sam imao dojam da je Superman dosadan i nezanimljiv jer je jači od svega i nitko mu ništa ne može. Tek sam pred nekih četiri-pet godina na preporuku prijatelja (hvala, Dino!) pročitao All-Star Superman i ostao oduševljen. Onda sam pročitao sve drugo vezano uz Supermana čega sam se mogao domoći i sada za pojasom imam solidnu količinu znanja o tom liku. I na temelju istoga mogu reći da za Supermana ubiti nekoga nije rješenje. To je poraz.
"Ne ubij" je standardni svjetonazor velike većine superjunaka i nije isključiv ni za Supermana ni za Batmana. Razlika, međutim, i razlog zašto toliko volim Supermana, je što se on protiv zla ne bori radi osvete (Batman) ili grižnje savjesti (Spider-Man) ili želje za poštovanjem (X-meni), nego iz čistog altruizma. Težnja toliko jednostavna koliko i bezvremenska, i razlog zašto Supermanova popularnost ne jenjava unatoč kritičarima koji tvrde da je pljuga.
Tako da se slažem sa zadnjim odlomkom tvoje poruke, samo što ne vidim kako je potrgavši vrat Zodu ikoga mogao inspirirati da se uzdigne.
a opet, što je prva stvar koju napravi kad ostane bez moći? ode u penziju, povuče se. jer ako nema moći, nema altruizma. neće hraniti siromašne ili pomagati u bolnici... samo želi hvatati luis lane.
nije pravi junak, nego samo onda kad je to lako i bez posljedica za njega.
to bi reklo da su njegovi motivi "altruizma" vjerojatno loše razrađeni, odnosno da njegov lik nema čiste motive. svaki dobro pisan lik mora težiti nečemu, makar to bila čaša vode
Opet, ne mogu se složiti. Ovisi, naravno o scenaristu i sve te brojne priče koje istražuju Supermana bez moći nisu kanonske ali to je lik koji bi nastavio borbu svom snagom koju ima. All-Star Superman ga, recimo, prikazuje kako zadnjim atomima snage pokušava spasiti svijet dok umire od trovanja Suncem. DC One Million pristupa drukčije i prikazuje Supermana koji je nakon više od petnaest tisuća godina boravka u Suncu postao svemoćni svemirski bog, pa ga to svejedno ne udalji od borbe za čovjeka - čim se vrati na zemlju nastavi braniti ljude.
Superman nije najjači u DC svemiru i često riskira život dok štiti svijet. Ne čini mi se fer reći da ne teži ničemu jer su njegovi ciljevi bar sasvim jasni - Superman nas želi štititi ili, ako to ne upali, spasiti. Za razliku od nekih pomodnih superantijunaka koji se bore protiv njih, superman se bori za nas.
Biuk je kriv što ću se i ja batinanju mrtvog konja pridružiti. On me uputio ovdje i sad ne mogu odoliti.
Važno!
Ovo je moj osvrt iz dvije vizure: prva je "ja bih ovako", a druga je objektivna.
Riječ je, jasno o Menofstilu (čitati kao Peristilu).
Kad bi, dakle, mene netko priupitao kako bih ja Supermana opisao, bilo bi to na tragu Meje, a vjerujem i na tragu Šustera i Sigela.
Superman je stvar poezije: on kao lik, pa i njegova djela moraju biti egzaltirajuća za sve nas - on je ono najbolje u svima nama. A kad god smo s tim u dodiru, to nas redovito gane. Nije slučajno Donner išao tim putem; nije slučajno Singer tim putem nastavio. Poetičnost i uzvišenost su dvije karakteristike koje diče Supermana više od svih. Nije ON dosadan; čak ni tako "perfektan" u konceptu. Naprotiv, on je prezahtjevan! Jer kako se staviti u kožu nekoga tko ima fizičke odlike božanstva, a opet BIRATI biti u službi drugima? Što je to tamo negdje daleko van dosega shvaćanja što on vidi i onda postupa kako postupa? Naoko je teško izazvati Supermana da bude "relevantan" kako to kaže ova suvremena grupa imbecila koji ga skrnave...
Izazov srcu (duši) je ono što mora imati priča o Supermanu.
Jer Superman je stvar IZBORA; ne moći. I zato je on SUPER. A ne zato što leti i neznamštone...
A objektivno:
Film je SMEĆE!
Ne zato što ne "razmišlja" kao ja; već zato što je nikakav: To je primjer iznimno netalentiranog i lošeg pisanja. Primjer neprimjerene režije; nespretne montaže; nikakve scenografije, fotografije... To je tek na onoj zanatskoj, abecednoj razini tek loše! Svi ovi filozofski momenti oko kojih se koplja lome su sporedni; promiče bitno - to je LOŠ film.
Superman ubija?
To je tek jeftina dosjetka, jeftinih ljudi sa jeftinim rješenjima.
...
Ali došlo je novo vrijeme: buka, destrukcija, vikanje u kameru... to je sad in. Raja voli. Industrija kretenizma je pobijedila: Menofstil je hit trenutno u svijetu...
Ja godinama govorim da su Goyer i Nolan najgore zlo koje je moglo zadesiti žanr. Bilo koji, ali eto ovaj mi je posebno drag.
Nagledat ćemo se još turobnih junaka u neinventivnim i nepismenim filmovima, bojim se...
amin!
Što se tiče prve vizure, lijepo rečeno. Lako moguće da ću te citirati kad me idući put netko pita zakaj volim Supermana :)
A što se tiče filma, fakat mi nije bitno je li smeće ili ne. Superman nije jednostavan lik za prenjeti na veliko platno pa sam bio spreman Man of Steelu progledati kroz prste za puno toga, ali ovo sa ubijanjem Zoda neće proći. Tako da me doista zaboli je li film zlato ili govno, upustio bih se u recenziju da je ispunio taj razumni minimum koji sam od njega očekivao. Ali nije pa mi samo ide na kurac.
Opet, da je to nekako postavljeno sve tako da jedno opravdava drugo - ok.
Ali dvije stvari (opet dvije, bit će da sam u dualnoj fazi):
"Nemogući izbor" je moment koji se prežvakava još od Donnera. U gotovo svakom filmu tog žanra: RObin ili Treba u BATMAN FOREVER, žičara ili MJ u SPIDERMAN, brod A ili brod B u DARK KNIGHT, I sad opet: ubiti ili ne... ali ta odluka: ipak ubiti je jeftini "šok" tih jeftinih ljudi. Sam si rekao, Superman je utjelovljenje našeg superega; i upravo je super ZATO što neće u "nemogućem" izboru reagirati poput nas. Tako da to nije ništa drugo do li ljenost pisanja. Znači, ponavljam se, bezidejnost. To je senzacija na razini 24 novine: sise!!!
A drugo, ta dilema jednostavno ne drži vodu. Jer, u ovom univerzumu, tko je zapravo Kal El!? On nije više biće kako ga vide njegovi zemaljski posvojitelji, koji u tome čak vide i prst sudbine i onda ga sami odgajaju tako da bude ponjbolji od nas, iako jedan od nas nije...
Ovdje, on je frik, vanzemaljac koji je odgojen tako da se skriva pod svaku cijenu. Po cijenu života svojih najmilijih. Još jednom: PO CIJENU ŽIVOTA SVOJIH NAJMILIJIH!!!!
Tip je indoktriniran da bude sebična guzica!!!!!!!
No eto, sad nam to treba, pa je on sad Superman i najbolji od nas...
Sve u tom filmu, svaki moment, je jednostavno toliko bijedan i jadan i nikakav da je to prosto fascinantno. Kažem, svaka rasprava dalje od te je suvišna.
Bio si spreman oprostiti mu svašta?
OK. I ja sam - mada od početka nisam imao ni trunku vjere u tim iza filma.
No zaključit ću u maniri mojih prijatelja iz Zemuna:
Znači brate, nema se bre tu šta da se oprpsti, brate!
Onaj savršeni foršpan me indoktrinirao. Mislio sam, budući da su očito pristupili sa maksimalnim poštovanjem liku kojeg toliko volim, biti ću slijep i gluh na sve mane koje će imati. Međutim da, čak i nevezano uz to finale koje me toliko razočaralo, Man of Steel je tako hladan! Ti monolozi koji su u traileru zvučali kao stihovi iz Ilijade sad zvuče kao reklama za deterdžent. Cijeli svijet filma je tako siv! Ne razumijem tu potrebu za realizmom općenito kod superjunaka, a pogotovo kod nekoga poput Supermana.
U ovim primjerima nemogućeg izbora koje si naveo heroj spasi i A i B. Ne shvaćam kako im je palo na pamet opravdati da Superman ne može riješiti takvu dilemu. On bi trebao spasiti sve od A do Zod :P
Nemaš što ne razumjeti: to je neznalaštvo. Potreba za realizmom?
To je samo odraz nedostatka mašte. Njima TREBA objašnjenje za svaki detalj kako bi bilo sve uvjerljivo... u univerzumu u kom postoji tip KOJI LETI?!!?!!!!
To su kreteni i ništa više.
A ima i još jedna stvar: i Goyer i Nolan ne vole taj žanr, srame ga se... i uvijek snimaju zapravo nešto drugo.
Betmen je krimić s čudno odjevenium tipom, Supermen je first contact movie... to je uvijek nešto drugo, nešto "ozbiljnije" jer superhweroji su valjda djetinjasti i , što bi Bob rekao, nevodoljno intelektualni za njihov intelekt...
Valjda će ga dati nekom tko fakat brije na stripove kad ga rebootaju dogodine :)
ne bih branio Snydera (naročito ne poslije 300 i Watchmena, taj tip mu dođe kao neki Deathpool koji ubija crtane junake ;)) ali ima jedan sloj Supermena Ubojice koji nije "kanonski" ali je razumljiv: predugo je živio među ljudima, nešto mu se moralo primiti.
Sa Kriptona možeš ponijeti nadljudsku snagu, ali si etiku pokupio od Zemljana. Jebi ga.
Meni je mnogo veći problem što nije pokupio ni trunku smisla za humor :)
Bilo bi također razumljivo da je Heraklo digao ruke oko onog trenutka kada je po stoti put otkasapio glavu lernejskoj hidri, ali mitovi tako ne funkcioniraju :)
sasvim tačno, ali to su mitovi neke druge civilizacije. U njoj bi svemirski marinci iz "Zero Dark Thirty" priveli Osamu na pravedno suđenje.
"Not on our watch", raduju se Loki i Niarlatotep ;)
Superman je mitski heroj u toj tradiciji. Kristološka ikonografija koje su prepuni njegovi stripovi nije tamo bez razloga.
Stvar mojeg osobnog shvaćanja, naravno, ali ne vjerujem da postoji obrazloženje s kojim meni možeš racionalizirati da Superman ikada ikoga ubije. To da mu se primilo divljaštvo ljudi pa je nekoga ubio bi mogla biti zanimljiva priča... Ali ne za Supermana :)
Poanta njegovih stripova je da se ljudi ugledaju na njega, ne da se on uvrgne na njih. Ima dovoljno superjunaka s kojima bi se takva priča mogla istražiti ali Superman jednostavno nije jedan od njih. Batman mi se tu čini daleko logičniji izbor. Noći provodi okružen barabama i siledžijama, jednom prilikom samo pukne i ucmeka nekog jadnika. Bam!
Ali da, zaboravih, on ne ubija i ne koristi pištolje, nikad.
U usporedbi s njim, Superman više vremena provodi sa beskrupuloznim superlumenima, petodimenzionalnim vragolanima i ljudima koji padaju sa zgrada, ne ubojicama kao takvima.
ukratko...
drumovi će poželjeti singera, ali singera više biti neće...
http://www.youtube.com/watch?v=LiHA8s7Y77c
Ne računajući cijelu onu stvar sa Supermanovim super-kopiletom, Superman Returns mi je prirastao srcu, pogotovo sad :P
Pusti, pusti...
To s kopiletom je sjajno bilo... i DRUKČIJE!!! Jer svi kao priželjkuju promjene...
A što je tek trebalo sa klincem bit u dvojci... UHHH!!!
Ali eto, ništa od svega: Sad je napravljena najveća promjena ikad: nema gaće...
Nda, to mi strašno ide na kurac, i ovdje i u stripovima. Osim što izgleda kao da nosi golemi kondom, skinuvši supermanove gaće su ga orobili za bitan dio njegove ikonografije.
Za one koji ne znaju, razlog što Superman nosi gaće preko tajca je taj što su ga Shuster i Siegel vizualno dizajnirali prema popularnim cirkuskim snagatorima. Karakteristične gaće su bile prepoznatljiv simbol snage koji su kasnije preuzeli brojni drugi superjunaci.
Skidanje gaća, micanje uvojka s čela, u Man of Steelu kao da su odgovorni zaključili da će publika više voljeti Supermana što on manje bude Superman. Tužno.
kao što rekoh: oni NE VOLE taj žanr, pače ga se srame...
Ne kuže ništa.
http://ourvaluedcustomers.blogspot.com/2013/07/to-his-friend.html
Objavi komentar