For Want of a Nail

Man of Steel se od danas redovito vrti u hrvatskim kinima i nema sumnje da će privući mase i oduševiti sve osim onih koji su se najviše nadali da će film biti dobar. To je, pretpostavljam kvaka 22 u ovakvim slučajevima, prevelik se optimizam obično obije o glavu ljubiteljima izvornog materijala. Kada se to dogodi dovoljno puta ljudi nauče obuzdati očekivanja ali novi Superman je, barem mene, uspio zavarati na račun toga što je izgledao veličanstveno. Onaj foršpan je i dalje savršen i, da citiram jednog doktora arheologije, mjesto mu je u muzeju. Vjerujem da su svi uključeni pristupili filmu s najboljim namjerama i zato je Man of Steel brod kojem ću salutirati dok tone, ali kad se sve zbroji i oduzme, i dalje nas je ostavio promrzle i mokre. Zašto je potonuo? Iznenađujuće, ne zbog rupe u priči već zbog tvorničke greške. Ako nastavite čitati saznat ćete i koje ali imajte na umu da vas čeka

SPOJLER!

Propust koji je doveo do kraha inače sasvim solidnog filma se dogodio u njegovom finalu, točnije, u trenutku kada Superman ubije izvjesnu osobu. Eksplicitno, mučki, upravo fetišistički smakne nekoga golim rukama. Superman oduzme život.
Ljubitelji stripa znaju da je tako nešto za njega nezamislivo, a zaljubljenici su upoznati s tim da je tokom godina Superman doista u nekoliko navrata počinio ubojstvo (što kanonski, što ne). U ovom je, međutim, stvar: superjunački stripovi su naročit medij utoliko što su kronološki kolaborativni. Tokom vremena će za kormilo doći netko nov i sa dotičnim likom učiniti nešto što prethodni autor možda ne bi smislio ili čak odobravao. Sa likom poput Supermana, koji oduševljava čitatelje već 80ak godina, nije ni čudo što su se za spomenutim kormilom ponekad našli glupani. A glupani k'o glupani, rade gluposti. Ponekad u pitanju i nisu glupani pa svejedno naprave glupost. Rijetki slučajevi kada je Superman ubio nekoga, bili kanonski ili ne, su fundamentalno pogrešni. Superman ne ubija.
U ovom slučaju krivim Nolana da je bio glupan. Opijen uspjehom svojih Batman filmova, mislio je da istu formulu može primjeniti i ovdje. Ali Batman nije Superman. Batman je djetinjast, Batman ubija i, ironično, Batmanove se priče vrte oko toga što taj lik sve može. Poanta Supermanovog lika nisu supermoći nego nada. Nešto čega je kritično falilo u filmu. Kako je Grant Morrison jednom rekao, "realizam nije isto što i pesimizam."
Man of Steel mi slama srce jer predstavlja ogroman potencijal uništen sekundom nepromišljene fabule. Trebao je to biti sasvim drukčiji film ali bi Supermanovi obožavatelji bili zadovoljni i da je samo malo drukčiji. Živim u nadi da će izbaciti DVD sa alternativnim krajem u kojem će ova nepravda biti ispravljena.