Debata oko toga je li stvarna osoba Superman ili Clark Kent često ovisi o konkretnoj inkarnaciji njegove priče, koja je tokom 75 godina vidjela neke promjene. Tako je izvorno Kal-El bio već razigrano dijete kad je poslan s Kriptona, a prema novijom verzijama je na Zemlju stigao kao novorođenče. Osobno mi je potonja priča draža ali razlika u svakom slučaju nije velika. Kentovi su ga odgojili i dali mu prvo ime za koje je znao, te, još važnije, u njega usadili tradicionalne moralne vrijednosti i narodne mudrosti američkog biblijskog pojasa. Clark je dobričina seljak iz Kanzasa koji je naučio voziti traktor prije nego je naučio letjeti. Pretpostaviti da je Clark Kent šarada pomoću koje Superman s visoka kritizira ljudski rod je apsurdna jer podrazumjeva prijezir prema svojim zemaljskim roditeljima, ljudima koje voli više od svega.
A drugi način na koji Bill sere kroz zube je zaluđenost mističnom Supermanovom mitologijom. Ona postoji, naravno, unatoč tome što je Tarantinu promakla, ali nije najbitnija stvar u vezi Supermana. Bitnija od nje je njegova filozofija. Jer se tu manifestira Supermanova najveća moć: da sa stranica svojih priča nadahne čitatelja da bude primjer i oslonac drugima. Poanta Superman stripova je ta da si glavni lik ti, ne on. Ti kao čitatelj i kao čovjek. Sve što radi, sve s čime se hvata u koštac, sve je to zbog tebe. Jer te voli, jer stoji pred tobom i pruža ti ruku, nudi da se s njime vineš do zvijezda, jer ti dolazi sa iskrenom željom da ti bude brat. To je Superman.
Također, ako među čitateljima postoji još itko kome nisam sasvim zgadio stripove i superjunake, Film Crit Hulk je prije nekog vremena napisao zanimljiv tekst prvenstveno o Batmanu u kojem se također dotakne i Supermana. Preporučam svima jer lik i inače piše zanimljivo i obilno.