Artists formerly known as the Wachowski brothers su napravili novi film koji je, što god rekli o njemu, zaslužio da se o njemu priča. Gledao sam ga do sad dva puta i odmah me na prvom gledanju ostavio bez riječi. Moguće zato što mi na pamet nije padalo ništa slično s čime bih ga mogao usporediti. Nisam imao izbora nego zaključiti da je
Atlas oblaka apsolutno očaravajuć, ne samo kao fim, nego kao umjetničko djelo nesputano svojim medijem, te vrhunsko vizualno i auralno zadovoljstvo. Toliko širok u opsegu da ne mogu zamisliti da netko ne zavoli barem jedan od njegovih žanrovski različith segmenata. Kada je komedija,
Atlas je smiješan, kada je drama je misaon, kao SF je inteligentan, a kao akcija je nabrijan do ibera. Uzevši u obzir još i različite uloge koje su isti glumci mogli tumačiti zahvaljujući nevjerojatnom poslu koji su napravili filmski šminkeri, očito je da je
Atlas oblaka uspostavio jednu novu razinu toga što se može postići na filmu, i da je djelo sedme umjetnosti kakvo svijet još nije vidio.
A onda sam ga pogledao drugi put.
Atlas oblaka je, smatram, i dalje impresivan i prekrasan film ali nije niti jedini niti najbolji svoje vrste. Od svih stvari,
Atlas oblaka, svjesno ili ne, strukturalno i tematski u stopu prati
Smisao života Montyja Pythona. U oba filma naizgled izdvojene priče u različitim vremenskim periodima su povezane šačicom istih glumaca koji tumače različite uloge, a sve kulminira dirljivom poukom o bratstvu, toleranciji i ljubavi, te smislu naših života na ovome svijetu.
Tragedija
Atlasa oblaka je u tome da nije dobar kao
Smisao života. Čak je i satirični
smisao života u Smislu života iskreniji, ljudskiji, od baraže kliničkih new age džinglova s kojima publiku na kraju filma zasipa
Atlas.
Tako da od srca preporučam
Atlas oblaka kao jako dobar film koji se izdaje za daleko bolji film. Pogotovo je impresivno što su postigli s obzirom na knjigu. Nisam ju čitao ali
Atlas oblaka mi zvuči kao katalog fotografija neba, pa je pravo čudo da su iz toga uspjeli izvuči ikakvu priču.
